Kako je COVID-19 otkrio krhkost globalnih lanaca snabdevanja?

COVID-19 je razotkrio mnoge neprijatne istine u vezi sa ukupnom spremnošću društva za događaje male verovatnoće, ali sa velikim uticajem, posebno one globalne. Oni se kreću od pitanja koja se odnose isključivo na spremnost za pandemiju (poput domaćih kapaciteta za proizvodnju lične zaštitne opreme, ventilatora, sredstava za dezinfekciju i vakcina) do pitanja koja su znatno manje ezoterična, kao što je sposobnost globalnih lanaca snabdevanja da funkcionišu bez obzira na različita opterećenja koja na njih stavljaju.

Ovo poslednje daleko prevazilazi problem snabdevanja toaletnim papirom sa početka pandemije. Proširuje se tako da uključuje čitav niz proizvoda kao što su drvena građa i drugi građevinski materijali, alati, namirnice, seme, nameštaj, sredstva za čišćenje, aluminijumske konzerve, tegle, bazeni i oprema za bazene, hemikalije, bicikli, oprema za kampovanje, kućni aparati i rezervni delovi svih vrsta.

U mnogim slučajevima lanci snabdevanja su istovremeno pritisnuti sa oba kraja – ponude i potražnje.

Prekidi proizvodnje i distribucije

Dok su neplanirana zatvaranja proizvodnih i distributivnih objekata, uska grla na granicama i bolesni radnici prouzrokovali gušenja u linijama snabdevanja, ljudi koji su mesecima zadržani u svojim domovima povećali su potražnju za mnoštvom proizvoda.

Istovremeno je došlo do nedostatka radne snage, posebno u licenciranim zanatima.

Ubacite druge remetioce, poput masovne zimske oluje u Teksasu u februaru, šestodnevne blokade Sueckog kanala zbog uzemljenog broda Ever Given u martu i šestodnevnog zatvaranja kolonijalnog gasovoda u Sjedinjenim Državama nakon sajber napad početkom maja.

Uključite i činjenicu da se transportni kontejneri iz različitih razloga gube u rekordnim količinama, recimo podatak da ih više od 3.000 prilikom transporta palo u more u 2020., a taj u broj 2021. već je dostigao 1.000 do kraja aprila.

Pandemija nam je pokazala da su globalni lanci snabdevanja velika karta: dovoljno krhki za dobar dan, ali skloni da se sruše kada dođe do neočekivanog povetarca.

Ovo je bilo naročito očigledno kod proizvodnje računarskih čipova.

Potražnja za mikročipovima

Pre COVID-19 već je postojao veliki pritisak na proizvodnju mikroprocesora, mikrokontrolera, matičnih ploča i slično zbog ograničenih globalnih proizvodnih kapaciteta i većih zahteva za proizvodima. Pandemija je izvršila dodatni pritisak, jer su uska grla u proizvodnji i distribuciji ispunjena povećanom potražnjom uzrokovanom pandemijom.

Ne tako davno, poremećaji u proizvodnji mikročipova imali su tendenciju da utiču samo na proizvodnju pametnih telefona, tableta, računara, spoljnih čvrstih diskova i, u novije vreme, televizora sa ravnim ekranom.

Danas, međutim, takvi poremećaji utiču i na proizvodnju automobila, jer se čipovi sve više koriste u sistemima servo upravljača i kočenja, infotainment sistemima za automobile i drugim komponentama. Zaista, i General Motors i Ford Motor Company zaustavili proizvodnju u više svojih fabrika u Severnoj Americi zbog globalnog nedostatka poluprovodnika. Budući da su relativno novi na tržištu mikroprocesora, proizvođači automobila nemaju moć drugih kupaca, često ih ostavlja na cedilu kada zalihe presuše.

Očekuje se da će se situacija za proizvođače automobila samo pogoršati jer sve više robe široke potrošnje postaje pametno putem WiFi ili Bluetooth veze.

Rastuća lista artikala za koje su potrebni mikročipovi je uznemirujuća, jer se ove komponente gotovo isključivo proizvode na nekim od najrizičnijih mesta na svetu iz perspektive prirodnih katastrofa: Kini, Japanu, Tajvanu, Južnoj Koreji, Maleziji, Tajlandu, Filipinima i Kaliforniji.

Ovo mora da se promeni. Potrebno nam je više proizvodnih pogona za mikročipove, a oni se moraju nalaziti na mestima sa niskim rizikom po prirodne i druge opasnosti.

Osiguranje lanaca snabdevanja

Ali, bilo da govorimo o mikročipovima, iverici ili čipsu, korporacije se moraju dobro upoznati sa svojim lancima snabdevanja ako već nisu: šta dobijaju, koliko često, u kojim količinama, od koga, odakle, kako i kako zašto? Kontinuitet poslovanja, planovi za nepredviđene situacije i zaobilazna rešenja moraju se doneti unapred kako bi se rešili scenariji šta-ako. Menadžeri rizika-bilo interni ili nezavisni konsultanti-moraju da učestvuju u ovim diskusijama, kao i upravni odbori.

Kupci korporativnog osiguranja i menadžeri rizika moraju shvatiti razlike u ključnim pokrićima osiguranja, poput standardnih prekida poslovanja i uslovnih prekida poslovanja, i osigurati da imaju odgovarajuću finansijsku zaštitu.

Konačno, i iz šire perspektive, društvo mora steći bolju ideju o tome gde postoje tačke gušenja (kako na nivou proizvodnje i distribucije, tako i u fizičkom svetu) kako bi se one mogle rešiti, ublažiti ili čak iskoreniti. Nadalje, potrebno je dodatno istražiti razumevanje ponašanja potrošača u uslovima krize. Nova polja bihevioralne ekonomije i nauke o odlučivanju mogu mnogo doprineti ovoj raspravi.

Tamo je drugačiji svet, više povezan i opasniji. I trenutno učimo na težak način da globalni lanci snabdevanja ne funkcionišu na auto-pilotu.

izvor&foto: trans.info

Image by Tumisu from Pixabay

Pročitajte i...